Šta biste uradili kad bi vas Vanja nazvala i rekla "idemo na Limnos!".
Ako ste iole kao ja, bez razmišljanja biste rekli: važi!
I čim spustite slušalicu otvorili krenuli da guglujete Limnos.
Okej: Grčka.
Okej: ostrvo.
Okej: Egejsko more.
Google na jednostavan upit otkriva hrpu random fotografija koje ne prikazuju bog zna šta.
Raste sumnjičavost i vreme je za sledeći korak, a šta kaže #limnos hashtag na Instagramu? Nepristojno malo. Ipak, rođeni špijun ne odustaje: Youtube, blogovi, Pinterest, Tripadviser, Booking... Trideset dva špijun krugova kasnije, sedim zbunjeno i pitam se gde sam pobogu ja krenula?
Ali hej, obećali su sunce, pesak i more, za ostalo ću se već nekako snaći...
Showing posts with label Grčka. Show all posts
Showing posts with label Grčka. Show all posts
San Giorgio Love ♥
Ona sa večito sumanutim planovima, blesavim idejama i maštom vazda na brzini sto.
Prekrajam, smišljam, zamišljam.
Posebno uz sunce. Posebno uz zvuk talasa na otvorenom moru.
Posebno uz vrištavo plavo nebo. A posebno uz mojito sa ruzmarinom.
Smislim, pa nazdravim sama sebi. Cheers!
Zapišem na blogu i krenem dalje.
Pre ravno dve godine u svoj tajni bookmark za posetiti nonšalantno sam velikim slovima zabeležila hotel San Giorgio na Mikonosu. Za eto, nekad.
Njegov fantastičan dizajn. Jednostavan koncept koji gađa u srce. Lokacija to die for.
To beše 2012. godina, a 2014. je donela nagradno putovanje.
Na Mikonos. U... Well, who would guess.
Michaela Residence
Oni neki čudni dani.
Ti neki dani kad bih kada me život zove jednostavno pustila da samo zvoni. Tuu. Tuuu. E ja bome nisam tu!
No, to nažalost ne mogu, pod a) jer obaveze napadaju po svom strogom rasporedu, a pod b) jer sam ostala bez telefona, kartice ili bilo kakvog sredstva komunikacije (long story). Ali, za te dane kao džoker imam svoj mili blog.
Pa kad bih na ludi život zavrištala, ja dođem ovde i pravim se.
Nije Beograd, već Santorini. Nije novembar, već septembar. Nije mrak, već sumrak. Nisam tu, već tamo.
Ti neki dani kad bih kada me život zove jednostavno pustila da samo zvoni. Tuu. Tuuu. E ja bome nisam tu!
No, to nažalost ne mogu, pod a) jer obaveze napadaju po svom strogom rasporedu, a pod b) jer sam ostala bez telefona, kartice ili bilo kakvog sredstva komunikacije (long story). Ali, za te dane kao džoker imam svoj mili blog.
Pa kad bih na ludi život zavrištala, ja dođem ovde i pravim se.
Nije Beograd, već Santorini. Nije novembar, već septembar. Nije mrak, već sumrak. Nisam tu, već tamo.
Subscribe to:
Comments (Atom)


