Nestajem. Pa se pojavim. Protrčim kroz sajberspejs.
Onima koji vole print ne moram da objašnjavam, sve je jasno. Vratila sam se korenima. Glossy papiru i crnom mastilu.
Ipak, to ne znači da bi trebalo da zapostavim svoje online mesto.
O ne! Upravo suprotno!
Za njega čuvam ono sa druge strane, taj čarobni pogled iza ogledala.
Slike dok se reči rađaju, oblikuju, prelamaju.
Dok se iz metafizike prelaze u fiziku.
Prsti na tastaturi. Slova na ekranu. Ruka pod bradom. Na nosu naočare. Srk kafe. U punđu zabodena olovka...
